U prostorima Franjevačke galerije na Širokom Brijegu, sinoć je u sklopu 49. Šimićevih susreta upriličeno predstavljanje zbirke pjesama "Koja je boja tuge" Tatjane Kurolt i izložba slika Katarine Žanić Micheli. Program je glazbeno otvorila klapa "Bratovština"
skladbom Ave Maria. Voditeljica Željka Šaravanja je u uvodnim riječim pozdravila sve nazočne te najavila autoricu zbirke pjesama da se obrati s nekoliko prigodnih riječi. Tatjana Kurlot rođena je 25. rujna 1971. u Vinkovcima. Tu je završila osnovnu i srednju školu. Cijelu mladost njena je, kako kaže, ljubav i izričaj bila poezija. Pripada generaciji kojoj je rat oduzeo mladost i sve snove. Posvetila se puno težini životnim problemima i kao medicinska sestra nastojala je dati sve od sebe i pomoći koliko može tim ratnim godinama.
Nakon udaje (1993. g.) zasniva svoj obiteljski život u Andrijaševcima. Tih 16 godina smatra svojim najljepšim godinama u kojima je bila nagrađena skladnim brakom i rođenjem troje predivne djece.
Danas živi u Vinkovcima, ali i dalje radi, kako kaže ,,u mojim Andrijaševcima".
Nakon što ju je život slomio na razne načine ponovo počinje pisati. Ovo je njena prva tiskana zbirka, a svoje pjesme objavljuje i na blogu…
Za svoju zbirku kaže: „Ova zbirka je rođena iz očaja. To je poezija ljubavi, boli, bijesa… ona je vapaj! Moje pjesme su odraz moje duše i pokušaj da moji voljeni zauvijek Žive u njima, da traju i kada mene više ne bude. Za one koji dolaze, za sve koji se prepoznaju u nekoj pjesmi, za one neutješne i one sretne da osjete ono što imaju. Ako prihvatimo činjenicu da nam je start i cilj svima isti, dakle rođenje i smrt, onda ostaje samo putovanje između te dvije stanice kao nešto što nas međusobno razlikuje. Tu možemo biti avanturisti, karijeristi, možemo biti pasivni jer cilj će sigurno doći, možemo biti aktivni, puni optimizma, iskoristiti svaki dan. jedino što ne možemo – pobjeći od sudbine!"
Iz zbirke je pročitala pjesme "Karlu", "Pustinja" te " Četiri".
Potom se obratio profesor Jozo Marić rekavši o zbirci sljedeće: …ovo je OKVIR jedne ljubavi, jednog života, u kojem je 16 godina sve bila radost i pjesma (u skladnom braku…) i koja je u manje od minute postala tragedija koju je trebalo preživjeti i sa čijim ranama i ožiljcima, koji nikad neće prestati KRVARITI treba nastaviti živjeti, ovo je sadržaj ove ZBIRKE. …Ova ZBIRKA NIJE KRIK I BOL jedne majke to su krici i patnje koje svakodnevno čujemo, susrećemo, s njima pokušavamo suosjećati… te završio riječima: …prignimo svoja koljena, prihvatimo svoj križ, budimo poput autorice krotki službenici (pa makar mi to i ne razumjeli kao ni ABBE PIERRE) kao što to čini i TATJANA KUROLT u ovim svojim pjesmama, vjerujući da ćemo konačno OBJAŠNJENJE NAŠIH PATNJI saznati na SUSRETU S NJIM!
Izložbu je predstavio kustos galerije "Slavko Kopač" Ivica Belamarić naglasivši o samoj izložbi da nije slučajnost što se ovom prilikom u Franjevačkoj galeriji susreću pjesme Tatjane Kurolt i slike Katarine Žanić Michieli. Njih naime, povezuje BOL, osjećaj prožet zbog gubitka najmilijih osoba. Nasuprot pjesnikinji koja je doživjela iznenadni gubitak, slikarica u svom umjetničkom opusu osjeća bol zbog polaganog gubitka bližnjih. Između ostalog Belamarić je spomenuo da je fundus galerije "Slavko Kopač" obogaćen s još 22 slike i 72 crteža koje su donirali kćer i sin slikarice Katarine Žanić Michieli. Na kraju je spomenuo da ciklus slika obiluje sfumaturama i tamnom gamom te se zahvalio domaćinima na gostoprimstvu, klapi na glazbenom obogaćenju programa te publici na dolasku u velikom broju.
Izložbu je otvorio Miljenko Galić, pomoćnik ministrice obrazovanja, znanosti, kulture i športa, Helene Lončar.
Izložba ostaje otvorena do početka prosinca.
