Više tisuća ljudi oprostilo se u srijedu, 4. rujna 2013. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj od Zvonka Bušića Taika. Na pogreb su stigli ljudi iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U oproštajnom govoru, prilikom kojega mu je često zadrhtao glas, fra Ante Marić, nekadašnji župnik župe Gorica- Sovići gdje je rođen Bušić, prisjetio se Bušićeva teškog robijaškog života, a okupljenima na oproštaju oči bi zasuzile na svaki spomen imena udovice Julie i fra Antino podsjećanje kako ga je čekala i borila se za suprugovu slobodu. – Tvoj otac Pejija umro je s tvojim imenom na ustima, a majci si pisao za sahranu. Zvonko, ti si sada sa svojim Peijom i svojom Kendušom – kazao je fra Ante čitajući dio Bušićeva pisma napisanog za majčinu sahranu. Na grobu pokojnika glumac Rene Medvešek pročitao je govor fra Joze Grbeša koji je Bušića posjećivao u zatvoru.
– Još pamtim robijaški broj-03941158. Shvatio sam da je drukčiji od svih ljudi, od svih Hrvata. Naši su razgovori bili o bitku, bio je zaljubljen u Hrvatsku do beskrajnosti misli – prisjetio se fra Grbeš vraćajući memoriju u vrijeme kada je Z. Bušić iskoristio pravo na jedan poziv da ga nazove i obavijesti da je konačno slobodan te kako je drugi dan po povratku u Hrvatsku obišao grobove svojih prijatelja. Klapa Bratovština Gorica-Sovići izvela je pjesme Bliže o Bože moj, Hercegovino te Croatio iz duše te ljubim. Dramski umjetnik Dragan Despot kazivao je Bilosnićevu Uskršnju moltivu za Zvonka, Oproštaj sa Zvonkom Tomislava Bajsića i Povratak Antuna Branka Šimića. U njegov grob spuštena je i zemlja iz njegove rodne Gorice, koju je u posudici s groba njegovih roditelja donio Mario Bušić, a supruzi Julienne predan je hrvatski stijeg. Sveta misa zadušnica služena je u crkvi Sveta mati slobode u 15 sati.
