Matica hrvatska javlja svojim članovima i prijateljima da je u srijedu, 30. studenog 2016. preminuo naš ugledni član akademik Ante Stamać. Matici hrvatskoj nesebično je poklonio velik dio svoje darovitosti i svoje goleme radne energije, kao autor vrijednih i zapaženih knjiga, kao urednik važnih edicija, kao visoki dužnosnik u našoj ustanovi. Matica hrvatska izražava sućut njegovoj obitelji, kao i svima koji su ga poštovali i voljeli. Čuvat ćemo usrdno i s poštovanjem uspomenu na njega.
Ante Stamać bio je književni tajnik Matice hrvatske od 2006. do 2010. te potpredsjednik Matice od 2010. do 2014. godine. Vodio je biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti od 2010. U Matici hrvatskoj objavio je knjige Ujević (1971), Ranjivi opis sustava (1996), Obnovljeni Ujević (2005), Moje motrište (2005), Tema Kaštelan (2009), Književnoteorijski fragmenti (2012) te prijevod s njemačkog kapitalnog izdanja Karla Jaspersa Opća psihopatologija (2015). U Matičinu Vijencu imao je kolumnu ‘Moje motrište’ u kojoj je niz godina pratio važna nova književna djela i izdanja iz područja humanističkih znanosti (kolumne ukoričene u istoimenoj knjizi).
Ante Stamać rođen je 9. listopada 1939. na otoku Molatu. Diplomiravši 1963. na Filozofskome fakultetu Zagrebačkoga sveučilišta komparativnu književnost i engleski jezik, magistrirao je 1970. te doktorirao 1978. Između 1963. i 1969. studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.
Nakon diplomiranja bio je zaposlen kao violinist u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, potom kao glazbeni urednik Muzičkog salona Studentskog centra, kojemu je i utemeljitelj.
Godine 1971. izabran je za znanstvenog asistenta na Katedri za teoriju književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta. Od 1978. je docent, pa izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Za redovnoga sveučilišnog profesora izabran je 1989. Kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnom zvanju umirovljen je 2004.
Godinâ 1989. i 1990. bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključno i SAD.
Od 2002. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a bio je tajnik njezina Razreda za književnost.
U dva je navrata (1981–1984 te 1991–1992) Ante Stamać bio predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, a 1995–1999. i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je dugogodišnji urednik časopisa DHK Republika.
Objavio je sljedeće knjige:
Znanost o književnosti: Ujević (1971), Slikovno i pojmovno pjesništvo (1977), Teorija metafore (1978, 2. izd. 1983), Kritika ili teorija?( 1983), Suvremeno hrvatsko pjesništvo (urednik zbornika, 1988), Passim (1989), Uvod u književnost (zajedno sa Z. Škrebom, 1983, 2. izd. 1986, 3. izd. 1998), Ranjivi opis sustava (1996), Pjesnici druge moderne (1996), Tema Mihalić (1996), Rasprave i eseji o hrvatskoj književnosti (1997), Pogled unatrag (1999), Tema Kaštelan (2003, 2. izd. 2009), Zapravo, Šoljan (2004), Obnovljeni Ujević (2005), Germanica & anglica (2007), Tragovi, otisci i lica 2009, Književni fragmenti (2012).
Pjesništvo: Rasap (1962), Sa svijetom jedno (1965), Smjer (1968), Doba prisjećanja (1968), Dešifriranje Vage (1972), Odronske poredbe (1982), Žalostinke (1991), Crne rupe, mračni soneti (1995), Izabrane pjesme (1997), Zvonki moteti (2004), Molat (s T. M. Bilosnićem, 2006), Vrijeme, vrijeme (2007), Your and My Signs (2008).
Esejistika: Ogledi (1980), Književni život (1993), Na prijelazu (1996), Vrijednosti, pogledi i ogledi (1998), Moje motrište (2006).
Skupne knjige: Nova evropska kritika, I-III. (s V. Zuppom, 1968, 1969, 1972), Arhajski torzo (divot-izdanje djela R. M. Rilkea, 1985), U ovom strašnom času (s I. Sanaderom, 1993, 2. izd. 1995), Lirika Velikog petka (1998), Antologija hrvatskoga pjesništva, od davnina pa do naših dana (2007).
Prijevodi književnih djela: Rainer Maria Rilke, Gottfried Benn, Günter Grass (sve zajedno s Trudom Stamać), Bertolt Brecht (15 drama), Hugo von Hofmannsthal (Svatković), James Joyce (Prognanici, Komorna glazba), John Webster (Vojvotkinja Malfeška), Beaumont & Fletcher (Vitez gorućeg tučka), Johann Wolfgang von Goethe (Faust, I. i II. dio)
Prijevodi književno-znanstvenih, kulturoloških i filozofskih djela: Johann Huizinga, Homo ludens (1969, 2. izd. 1990), Hugo Friedrich, Struktura moderne lirike (1969, 2. izd. 1989), Louis Hjelmslev, Prolegomena teoriji jezika (1980); Friedrich Nietzsche, Volja za moć (1989, 2. izd. 2006), Emil Staiger Temeljni pojmovi poetike (1990), Roman Jakobson / Morris Halle, Temelji jezika (1988), Gustav René Hocke, Manirizam u književnosti (1984), Winfried Nöth, Priručnik semiotike (2005), Mildred Clary, Mozart (2006), Hans Küng, Povijest Katoličke crkve (2007), Wilhelm von Humboldt, O raznolikosti gradbe ljudskih jezika i o njezinu utjecaju na razvoj ljudskoga roda (2010), Karl Jaspers Opća psihopatologija (2015).
