Pisanjem se Zdenka bavi unazad pet-šest godina, mada su tekstovi nastajali i ranije ipak nisu završavali u formi proznog štiva ili kitici pjesme. Po nagovoru članova obitelji koji su prepoznali sposobnost pjesničkog izražaja pisana riječ je postala vidljiva i drugima kroz objavljivanje u različitim medijima. Zdenkina djela su uvrštena u zbornik Matice hrvatske u Vukovaru i Grudama.
Njen opus je širok i posebno je naglasak dala na stradanja u Drugom svjetskom ratu (pokolj 1944.poraće i ljudske sudbine, jame…)S posebnim taktom prilazi obradi tema iz Domovinskog rata kada je i osobni dio obiteljske sudbine predstavila kroz pjesmu “Cetinski vitezovi” i “Dinarski ratnik”, posvećene pokojnom bratu Branku. Njene pjesme nastale su „brzo“ a da ne bi ostale samo u glavi, prenijevši ih u pjesničku formu, dala im je život. Pjesme su te koje govore o Cetini i Otoku, Segetu, Zagori, majci, hrvatskim ratnicima-pravim vitezovima, o domovini ….
KEVINA LAĐA
Kamešnica blista obroncima sivim,
na ljude uz Cetinu koji žito žanju;
slutim snagu zemlje u bojama živim-
žabar s lađom plovi, ka Milinom čanju.
Zaojkalo grlo, otegnuto, žalno,
melodiju staru, znanu od davnina…
Otočko je srce prkosno i snažno;
Počelo i usud-naša popudbina!
Njišu se vrbe prepune ptica,
odzvanjaju pjesmom puteljci i staze.
Smiju se djeca, poznatih lica-
kao mi nekad, niz polje gaze.
Na Kevinoj lađi planduje blago-
Spokojno, sito, gleda na selo…
Tu ognjišta lice, toplo je, drago,
a vrijeme nježno, nabire čelo.
I crkva tu drugčije, mekše zvoni,
i kad je misa ili kad breca…
Tješi ko mater, pod krilo skloni,
dijete što samo u mraku jeca.
Skoro da sve je isto ko lani,
il je to ipak, davno prije bilo…
Al u mom srcu, djetinstva dani,
traju ko pjesma, ojkavo, živo.
