Matica hrvatska utemeljena je i djeluje s ciljem da zajedno s drugim nacionalnim ustanovama čuva i jača hrvatski identitet skrbeći o kulturnom stvaralaštvu. Oni kojima su ti ciljevi strani sustavno nas napadaju nevješto pokušavajući svoju rabotu prikazati kao borbu za opće dobro. Istina ih pritom uopće ne zanima pa u napadima na Maticu redovito prešućuju njezina ostvarenja i ludo se nadaju da hrvatska kulturna javnost neće primijetiti da iz dana u dan Matičino članstvo raste, da stalno povećava udio mladih članova, da raste broj njezinih odjela i ogranaka, da se malotko može s Maticom usporediti po broju i značenju održanih znanstvenih skupova, kulturnih doganaja i inicijativa koje teže prema boljitku hrvatskoga društva i koje pomažu mladima da se lakše snanu u suvremenim problemima. Prešućuju uistinu respektabilno izdavaštvo i Matičine središnjice i njezinih ogranaka, koji su nerijetko jedina kulturna poluga u svojim sredinama. U 2009. Središnjica Matice hrvatske objavila je četrdesetak knjiga i četrdesetak brojeva svojih novina i časopisa, ukupno oko dvadeset tisuća kartica teksta. Ogranci su, pak, objavili, više od dvije stotine knjiga i stotinjak brojeva časopisa. Sve to osporavaju oni kojima nije nikada bilo do boljitka Hrvatske i hrvatskog naroda, a s vremena na vrijeme pridruže im se oni koji su loše i neodgovorno radili svoje poslove i propustili učiniti ono što su morali učiniti. Matičina upravna tijela s najvećom se odgovornošću odnose prema vrijednostima hrvatske kulture, prema djelima, stvaraocima i prema kulturnoj publici. Ta tijela promišljaju, planiraju i donose odluke koje su kadšto teške, ali nisu usmjerene prema rušenju ugleda koje osobe, nego prema traženju djelotvornijega načina rada. Svatko je dužan prvo analizirati svoj rad i nije prihvatljivo nakon propusta umjesto samokritike nuditi napad na druge ljude i ustanove. Nisu prihvatljivi ni tekstovi koji umjesto kritičkoga promišljanja i načelnoga razgovora nude ispunjavanje ortačkih obveza. Uporno se, primjerice, brisanje iz članstva donedavnoga potpredsjednika Matice i donedavnoga glavnog urednika biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti nudi kao dokaz o nedemokratskom ponašanju u Matici hrvatskoj i pritom se jednako uporno prešućuje činjenica da su spomenuta gospoda ne jednom izjavila da se ne smatraju članovima Matice hrvatske („dok je ovo vodstvo“), a jedan od njih i to da je odahnuo nakon brisanja. Tekstopisce ne zanimaju razlozi, vidljivo je samo to da bi oni radije vidjeli na čelu Matice one koji su otišli od onih koji su ostali. Na njihovu žalost o tome ne odlučuju oni nego zastupnici Matičine skupštine. Već ih je više od 180 najavilo svoj dolazak na izbornu skupštinu u Čitluk, gdje će na Skupštini odluke – pa i one izborne – donositi u demokratskoj proceduri. Glavni odbor, sukladno Pravilima MH, podupro je svoje kandidate za upravna tijela, a osim toga, pravo predlaganja kandidata iskoristilo je i nekoliko ogranaka te skupina članova. Potencijalnim kandidatima ostaje još i kandidiranje prikupljanjem potpisa na samoj Skupštini. Prigovara se Matici što će se njezina skupština održati u Čitluku. Propušta se, jasno ne bez razloga, reći da su skupštine bile i u Splitu, Varaždinu i Poreču i da je to posve u skladu s težnjama za demetropolizacijom hrvatske kulture. Upravna se tijela Matice hrvatske naravno ne mogu složiti s animozitetima i ironijom kojom naši kritičari govore o Čitluku i Hercegovini. Naprotiv, sigurni smo da idemo menu svoje, kao što smo bili sigurni i kad smo išli u Split, Varaždin i Poreč. U Bosni i Hercegovini Matica ima svoje prinosnike i svoje zakladnike, autore i sakupljače književnog blaga još od 19. stoljeća. Ne treba zaboraviti da u Bosni i Hercegovini za vrijeme komunističke Jugoslavije nije bilo moguće osnivati ogranke, a da su mnogi članovi Matice hrvatske bili sumnjičeni, optuživani i progonjeni. Ogranci u BiH dali su velik prinos organiziranjem kulturnog života i objavljivanjem velikog broja knjiga i časopisa od kojih su mnogi od iznimne vrijednosti. Djelovanje Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini jasan je odgovor na kulturne potreba Hrvata u Bosni i Hercegovini i hrvatskoga naroda u cjelini. Ti isti kritičari prigovaraju Matičinim čelnicima da su namjerno smanjili utjecaj zagrebačkoga članstva i da manipuliraju „neupućenim članovima“ iz ogranaka. Istina ih ne zanima pa ih ni činjenice koje ćemo iznijeti neće zanimati, ali dobronamjerne čitatelje hoće. Suprotno optužbama, mnogi su Matičini dužnosnici i odbornici iz Zagreba, a tako i zastupnici Glavne skupštine. Zagrebačko je članstvo organizirano u odjele od kojih neki rade izvrsno, a neki slabije, ali to je već tema za one kojima je Matica hrvatska na srcu, a ne za one koji su nezadovoljni činjenicom da ona još postoji. U svakom slučaju, nepobitna je istina da se u Središnjici praktički svakodnevno održavaju kulturni ili znanstveni programi (ponekad i dva dnevno) i da je golem broj članova iz Zagreba u njih uključen. Iako na sve strane šire uvjerenje da Matica hrvatska nema budućnosti, jako su zainteresirani za izbore u njoj i trude se da pojačanim napadima na pojedine Matičine dužnosnike umanje njihove izglede na budućim izborima te usput posiju razdor u Matičina upravna tijela. Predsjedništvo Matice hrvatske poziva svoje članove i sve dobronamjerne sudionike u hrvatskom kulturnom životu da se upoznaju s onim što je Matica hrvatska učinila i što čini, da otvoreno kritiziraju slabosti i nude prijedloge za još bolji rad i da podupiru one koji požrtvovno i djelotvorno ostvaruju ciljeve zbog kojih je Matica hrvatska osnovana i zbog kojih postoji.
U Zagrebu, 1. lipnja 2010.
