|
U mjesecu siječnju, nadnevka 30. godine Gospodnje 2008., Hercegovački franjevac i povjesničar fra Bazilije (Stjepan) Pandžić proslavio je svoj 90. rođendan. Rodio se 30. siječnja 1918. godine u Drinovcima. Gimnaziju je pohađao i svršio na Širokom Brijegu, a filozofsko-teološki studij u Mostaru, te u Rimu. Nakon svećeničkog zaređenja godine 1942. odlazi u Rim gdje je na povijesnom odsjeku papinskog sveučilišta Antonianum postigao svoj prvi doktorat iz povijesnih znanosti. Nakon toga je na državnom Sveučilištu La Sapienza u Rimu studirao orijentalistiku (jezike: arapski, perzijski i turski). Taj studij isto tako završava doktoratom. Istovremeno je završio i studij na Vatikanskoj školi za diplomatiku i paleografiju i dobio titulu paleografa i arhivara, ili na latinskom jeziku paleographus et archivarius. Fra Bazilijeva je želja bila da pođe u Carigrad istraživati povijesne izvore Osmanlijskog carstva kako bi time doprinio istraživanju povijesti Bosne i Hercegovine. Međutim, 1947. godine postao je generalni arhivar i analist Reda manje braće u Rimu, te je na toj dužnosti ostao do 1985. godine. Pred početak Domovinskog rata fra Bazilije je iz Rima preselio u Mostar. |
U ratu je u Mostaru bilo teško. Srbi su svakodnevnim granatiranjem, kako grada tako i samostana, zapalili crkvu sv. Petra i Pavla, a franjevački samostan je zadobio velika oštećenja tim stalnim bombardiranjima. Fra Bazilije se tada odselio u Zagreb i nastavio je svoj znanstveni rad pišući i tiskajući svoje radove i knjige u Franjevačkom samostanu u Dubravi. Po Božjoj volji, fra Bazilije je još uvijek dobra zdravlja. Novim se tehnologijama nevjerojatno dobro služi, te je tako posljednjih godina objavio nekoliko opsežnih svezaka povijesnih rasprava i zbirki dokumenata, te knjiga.  U arhivu Reda Manje braće u Rimu dugo je vremena fra Bazilije radio na sređivanju dokumenata, neke je i objavljivao. Tako je nastavio djelo poznatog fratra Irca Luke Waddinga (1588. – 1657.), koji je u 17. stoljeću radio velebnu zbirku Annales Minorum, te objavio sabrana djela nekolicine učitelja Franjevačkog reda. Fra Bazilije Pandžić je toj zbirci dodao dva sveska enciklopedijskog formata Annales Minorum 31 i 32 na oko 2000 stranica. Kao arhivar sudjelovao je na raznim kongresima po svijetu. Fra Bazilije je objavio razne rasprave i neobjavljene dokumente veoma vrijedne za istraživanje povijesnih znanosti. Godine 1967. Vatikanski tajni arhiv tiskao mu je udžbenik za crkvene arhivare koji je danas dostupan i na samom internetu. |
|
 |
|
| Mada je svoj radni vijek proveo u Rimu, te imajući u vidu da fra Bazilije godinama nije mogao doći u Domovinu, on je veliki dio svoje radne energije posvetio istraživanju povijesnih izvora za hrvatsku povijest koja su bila sačuvana u vatikanskim arhivima, a koje je fra Bazilije pronašao i objelodanio. Njegovo kritičko izdanje dokumenata o mučeništvu Nikole Tavelića (tzv. povijesnu poziciju) objavila je Kongregacija obreda 1961. godine, pa je ta odobrena rasprava bila i osnova da je papa Pavao VI. fra Nikolu Tavelića, kao prvoga Hrvata, 1970. proglasio svetim. Slične povijesne pozicije fra Bazilije je, kao vanjski suradnik Kongregacije, objavio o Beatrice de Silva i o Liberatu Weissu. Njegove sabrane povijesne rasprave o Bosni Srebrenoj objavljene su u Kölnu 1995: Bosna Argentina. Studien zur Geschichte des Franziskanerordens in Bosnien und der Herzegovina, a monografija Hercegovački franjevci – sedam stoljeća s narodom tiskana je 2001. u Mostaru. Dva sveska povijesnih izvora iz niza Acta Franciscana Hercegovinae objavljena su mu 2003. godine. To su tek neki naslovi povjesničara fra Bazilija dr. Pandžića. Ovaj neumorni čovjek, dobar fratar i veliki znanstvenik objavio je 20 monografija i nekoliko stotina rasprava i članaka, većinom na latinskom i hrvatskom jeziku. Objavljivao je također na talijanskom, španjolskom, njemačkom i engleskom jeziku. Ufamo se u dragoga Boga da će ga još poživjeti da nam još štogod objavi. Nadamo se također da će fra Bazilije imati nekoga tko će ovaj njegov, vrlo važan posao nastaviti raditi, nekoga tko će u Vječnom gradu nastaviti istraživati, vjerujemo, još mnogobrojne neistražene dokumente koji govore o povijesti naših hrvatskih krajeva i ljudi. Fra Bazilije Pandžić bijaše živim svjedokom mnogih događaja iz naše povijesti kako iz 2. Svjetskog rata i poraća tako i iz Domovinskog rata, i nakon njega. Živio je u onim teškim vremenima kad su partizani poubijali većinu njegove subraće u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Vjerojatno bi i sam fra Bazilije tako završio da nije otišao u Rim. Ali je i na svoj način propatio i proživio, kao i mnogi njegovi suvremenici u to doba, svoj križ. No, ipak zahvaljujući njegovoj suradnji sa subratom mu, također velikim hrvatskim povjesničarom iz Hercegovine dr. fra Dominikom Mandićem, sa Središnjom upravom Franjevačkog reda u Rimu, s Franjevcima u Franjevačkoj Kustodiji u Americi, s mnogim biskupima i svećenicima, s Bratovštinom Svetog Jeronima u Rimu, pomogao je svakomu tko mu se obratio za pomoć onoliko koliko je mogao. U emigraciji je zajedno sa svojom braćom franjevcima fra Dionizijem dr. Lasićem i fra Lucijanom Kordićem osnovao i pokrenuo nakladu Ziral (Zajednica izdanja Ranjeni Labud, Zürich – Rim – Chicago), koja je u inozemstvu objavila 70-ak knjiških svezaka. Do dandanas je Ziral nastavio taj rad, sada pak u Mostaru pod imenom FramZiral, nastavljajući objavljivati mnoga značajna djela. Na završetku ovog malog čestitarskog priloga, onim ljudima koji ne poznaju fra Bazilija Pandžića, ovim tekstom želja nam je da ga upoznaju. Da bolje upoznaju ovoga velikog čovjeka uma, a tako jednostavne i dobre duše. Želimo mu zahvaliti za sve što je učinio za hrvatsku znanost, za sve što je doprinio kao naš rođeni Drinovčanin, Gruđanin, za razvoj europske, svjetske crkvene povijesne znanosti. Čestitamo rođendan, dragi fra Bazilije, ovaj jubilarni 90. sa željom da se za 10 godina opet nađemo na proslavi tada toga rođendana, a za dalje ćemo vidjeti. S dubokim naklonom i poštovanjem! Mario Bušić
|
|
|
Kliknite na sliku za uvećanje… {gallery}bazilije{/gallery} |
|
